Prijava
Traži
Ovakve se promjene na tržištu rada ne pamte! Samo prije nekoliko godina, radnike mnogi nisu prijavljivali ili su im isplaćivali dio plaće "na ruke". Naknade za topli obrok, prijevoz, odvojeni život, prekovremene sate, božićnice i uskrsnice, stimulacije i trinaesta plaća, spadale su u sferu znanstvene fantastike.
Em im se, dakle, nisu poštovala gore navedena radnička prava, em su bili mizerno plaćeni i svakodnevno u strahu da ne izgube i to bijedno radno mjesto. A onda nam se dogodio veliki odljev radne snage u inozemstvo, pa su na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje ostali samo oni koji "posao traže, a mole Boga da ga ne nađu". Ispada tako jer je na burzi rada nešto preko sto tisuća ljudi, a puno ih je više ovdje stiglo iz inozemstva pa u nekim branšama dominiraju, kao, primjerice, Nepalci i Indijci u brzoj dostavi hrane.
Nema zanimanja koje nije deficitarno
To što se danas nudi radnicima u privatnom sektoru zaista je nekada bilo nezamislivo: trgovački i hotelski lanci osiguravaju plaćeni smještaj svima koji dolaze "sa strane", popuste za kupnju robe u trgovinama u kojima rade, stimulacije za prebačene norme i dodatne smjene, ako, naravno, radnik želi "potegnuti" više od onoga što mu je ugovorom o radu propisano.
Unatoč tome što su poslodavci konačno osvijestili da dobrog radnika treba držati kao kap vode na dlanu, mnogi će ovog ljeta raditi smanjenim kapacitetom ili uopće neće poslovati jer na vrijeme nisu riješili kadrovsko pitanje, a svakome tko išta zna o poslu jasno je da je to pitanje svih pitanja. Strojevi se uvijek mogu kupiti, popraviti, zamijeniti, a odan i profesionalan radnik – ne.
Ovo što se danas događa u Hrvatskoj prije koju godinu bilo je aktualno u Irskoj. Vinko Ninčević, vlasnik agencije "Labyrinth Recruitment", koja se bavi posredovanjem u zapošljavanju radne snage i koja je odavde "vodila" radnike na Zeleni otok, kazao nam je da u toj zemlji gotovo nema zanimanja koje nije deficitarno.
Sad je takvo što na djelu u nas. Nisu više popularna ni zanimanja koja su se ubrajala među poželjna. Nitko se, naime, više ne trsi za rad na šalterima: u bankama, pošti, komunalnim poduzećima..., jer su primanja koja se nude jednostavno nezadovoljavajuća. Na ova poskupljenja, s osamsto, devetsto eura plaće, ne da se "razvući" mjesec.
Traže se vrhunski menadžeri
Ni za rad na benzinskim crpkama više se ne traži veza: dapače, vlasnici pumpi potražuju radnu snagu putem oglasa na jumbo plakatima. Sve se okrenulo naglavačke.
– Istina, i više nikomu ne pada na pamet od sezonskih radnika tražiti da im odrade cijelo ljeto bez slobodnog dana. To više ne dolazi u obzir – veli Ninčević, kojeg su lani naši poslodavci, poput irskih kolega, počeli angažirati u pronalaženju radne snage.
– I to ne bilo koje. Traže se vrhunski menadžeri za strane tvrtke koje pokreću poslove kod nas. Primjerice, direktori hotelskih grupacija, direktori financija, menadžeri hrane i pića, oni koji se bave upravljanjem i operativnim dijelom posla, a takvo što nije za svakoga, jer moraju raspolagati specijalističkim znanjima i iskustvom. Kandidate za tako odgovorna radna mjesta pomno testiramo. Provjeravamo njihove kognitivne sposobnosti, provodimo psihometrijske testove, ispitujemo radne navike, do koje mjere mogu izdržati rad pod opterećenjem... Jedno je što kandidati navode u životopisima, drugo ono što oni zaista mogu i jesu – veli Ninčević, koji se slaže s našom konstatacijom da je Hrvatska ulaskom u Schengen i prelaskom na euro, postala dijelom jednog zajedničkog europskog tržišta radne snage.
– Na kojem su radnici postali ravnopravni poslodavcima u pregovorima o uvjetima rada, plaći, godišnjim odmorima, smještaju... Mi slobodna radna mjesta oglašavamo diljem naše regije, ali i u ostalim europskim zemljama gdje još ima nezaposlenih zainteresiranih za rad u Irskoj ili negdje drugo. Tražimo radnike u Bugarskoj, Rumunjskoj, Portugalu, Španjolskoj i Italiji. No ono što nije dobro jest da se radnike počelo u Europsku uniju dovoditi neselektivno – upozorava Ninčević na agencije za posredovanje u zapošljavanju radne snage koje angažiraju na tisuće radnika iz Bangladeša, Indije, Nepala, bez ikakvih provjera.
– One su jednostavno uspostavile suradnju sa sličnim agencijama u tim zemljama i dovode radnike odatle bez da išta znaju o njihovu profesionalnom znanju i iskustvu. Bitne su im samo brojke. To će unijeti nered na tržište rada – konstatira Ninčević, jer nikome ne trebaju ljudi koji nisu obučeni za posao za koji ih se traži.
Drugi problem su netransparentne ponude posrednika u zapošljavanju, odnosno poslodavaca koji su ih angažirali.
– Kad moja agencija traži radnike za određene poslodavce, kandidati znaju unaprijed što se od njih očekuje i što im se za to zauzvrat nudi. Informirani su o visini plaće i uvjetima rada. Danas vam ovdje preko spomenutih "kanala", često dolaze radnici s Dalekog istoka, koji ne znaju gdje će ni pod kojim uvjetima biti zaposleni – veli naš sugovornik.
Bolje prolaze oni s manje škole
Interesantno je napomenuti da s obzirom na strukturu hrvatske ekononije, danas lakše pronalaze posao radnici sa srednjom školom, nego oni višeg i visokog obrazovanja. To nije ni čudno, s obzirom da su prema podacima Ekonomskog instituta Zagreb, prodavači, konobari, kuhari, skladištari i knjigovođe, među pet najtraženijih profesija...
Ostatak ovog odličnog teksta pronađite na linku.
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
