Prijava
Traži
Unatoč stalnoj potrazi hotelijera za radnicima država ni za sljedeću godinu nije poduzela nijedan suštinski korak u rješavanju kadrovske krize u turizmu.
Hoteli samo što nisu zatvorili vrata za zimsku stanku, jer Hrvatska je i dalje vrlo sezonska destinacija, a direktori im se već znoje kad se sjete potrage za radnicima za sljedeće ljeto.
još je gore onima koji otvaraju nove hotele ili restorane, pa im treba cijela ekipa, od domara i vrtlara, čistačica i slastičara do šefa hrane i pića, o kuharima i njihovim pomoćnicima da se ne govori.
Po kadrove u vrtiće
U turističkim kompanijama aktivnosti su već krenule, rade se revizije postojećeg kadra, traže se mogućnosti za nova zapošljavanja dosadašnjih sezonaca, planiraju sajmovi, partnerstva s medijima i agencijama za zapošljavanje, snimaju novi maturanti, kuharska zanimanja promoviraju se već u vrtićima.
Čini se međutim, da će se i za sljedeću sezonu morati pobrinuti uglavnom sami, bez značajne pomoći javnog sektora koji od turizma ima puno koristi i to ne dvoji.
Jer naime, osim nekih upitno korisnih i provedivih dugoročnih projekata u sustavu obrazovanja koje se najavljuju, te vatrogasnih mjera spajanja ponude i potražnje na sajmovima poslova u kojima sudjeluje kao partner, država ni za sljedeću godinu nije poduzela nijedan suštinski korak u rješavanju kadrovske krize u turizmu. Kao ni u drugim sektorima doduše.
Država, dakako, nije ta koja je nužna pronaći radnike za privatne kompanije, ali je dužna napraviti sve da okruženje za kadroviranje i zapošljavanje u tako uspješnom segmentu ekonomije bude poticajno za poslodavce i njihove radnike. Pogotovo ako joj turizam zauzima tako značajan udjel u BDP-u, odnosno izvlači nas iz blata.
Radi se o vrlo konkretnim mjerama o kojima se isto tako već godinama priča po konferencijama, intervjuima, daju se obećanja, a obećani mjeseci čekanja pretvaraju se u godine, još malo i u desetljeća.
HZZ za neradnike
Za početak, radno zakonodavstvo zastarjelo je i neprilagođeno dijelovima gospodarstva kao što su turizam, pa i poljoprivreda, građevina, pa se tako još uvijek nije omogućilo mlađima od 18 godina da poslužuju večere u hotelu i tako najbolje uče, ne može se raditi dulje od 60 sati tjedno iako je većina zbog velike gužve na to prisiljena.
Jedna od najvećih barijera u mobilnosti radne snage i dalje je Hrvatski zavod za zapošljavanje koji se opravdano smatra zavodom za isplatu naknada. Nijedna vlada dosad nije skupila hrabrost reformirati sustav posredovanja u zapošljavanju, izbaciti s burze one koji ne žele raditi i pomoći onima koji to žele (pa takvi odlaze u Njemačku). Sajmovi poslova u turizmu stoga se pretvaraju u prilike za skupljanje žigova, a u moru nezaposlenih poslodavci ne mogu naći radnike, čak i poslodavci koji im imaju što ponuditi.
Država nije pristala ni na uvoz radne snage iz trećih zemalja, što poslodavci već godinama mole, a mnogima bi olakšalo brige bez ikakve štete po kvalitetu usluge.
Dakako nije sve na državi, poslodavci imaju veliku odgovornost pružiti fer uvjete radnicima, jasne ugovore, sami ih potaknuti na ostanak i što bolji rad, znaju oni kako.
Više o temo pročitajte na portalu poslovni.hr
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
