Još u prijašnjem državnom sistemu imali smo programe i planove koji su određivali potrebe tržišta rada u narednim razdobljima prema generacijama djece koja su ulazila u obrazovni sustav. Tijekom godina izgubili smo i planove i programe. U posljednjih nekoliko godina započele su inicijative kojima se opet vraćamo na relevantnost planiranja potreba tržišta rada u budućim razdobljima i usklađenjem potreba tržišta sa brojem upisanih đaka i studenata u obrazovni sustav.
Mladi ljudi danas su još više zbunjeni i u nedoumici oko mogućnosti i potreba. Baš u današnje vrijeme je taj problem postao ključan.No, to su planovi, to su potrebe tržišta, to su kvote upisa. Ali šta je sa interesima te djece i njihovim potrebama?
Hrvatska je prije dvije godine dobila 6 centara za profesionalnu orjentaciju u sklopu Hrvatskog Zavoda za zapošljavanje. A kako bi zaista trebalo funkcionirati to usmjeravanje djece u odabiru njihove karijere? Da li je to samo testiranje u kojem se ispita koja su stvarna područja interesa djece ili je to nešto i više?
Naš program profesionalne orjentacije nastao je iz našeg programa pripreme ljudi za tržište rada u kojem su naši klijenti postavljali pitanja šta se može napraviti za njihovu djecu i tako je nastao naš program 4D Career koji ne samo da usmjerava djecu i studente u smjeru željene karijere već i daje podršku njihovim roditeljima da zajedničkim snagama sa svojom djecom ostvare te ciljeve.
Nezahvalno je u vrijeme recesije i nedostatka slobodnih radnih mjesta razgovarati i misliti na željenu karijeru, ali neće niti to razdoblje biti vječno. A ako ne možemo danas do željenog zaposlenja, barem se možemo za njega kvalitetno pripremiti za budućnost.
Mladi ljudi danas su još više zbunjeni i u nedoumici oko mogućnosti i potreba. Baš u današnje vrijeme je taj problem postao ključan. Danas veliki broj ljudi smatra da je posao osiguranje egzistencije, a ne razvoj osobnosti, stručnosti i ostvarenje želja i ambicija. Zadovoljenje i potreba životne egzistencije i potrebe za osobnim zadovoljstvom je ultimativni cilj svakog pojedinca, svakog mladog čovjeka i tako to i treba biti. Zavarat ćemo se mi opravdanjima da je egzistencija na prvom mjestu, ali dugoročno gledano, to uvjerenje i stav zasigurno neće polučiti rezultate.
Na radnom mjestu provodimo od 8 do 12, ponekad i više sati. Ukoliko čovjeku posao nije karijera, već samo puko odrađivanje obaveza, to će utjecati i na njegovo psihofizičko zdravlje, na njegovu motivaciju, na njegovo raspoloženje i to sa više razina. Čovjek će dugotrajno biti nezadovoljan, nesretan i odlaziti u one sfere ljudskog života koje nisu dobre za njega.
Pronaći svoj pravi put karijere je jako važno za uspjeh u životu, a to je što mladi ljudi mogu rješiti na vrijeme, dok su još u mogućnosti odabira školovanja, zvanja, profesije, zanimanja, škole, smjera i usmjerenja. Profesionalnom orjentacijom si štede i vrijeme i investiciju u školovanje koje možda nije u skladu sa njihovim pravim područjima interesa...
Ostatak pročitajte na linku.