Uz sve tekstove o nevjerojatnim razvojima umjetne inteligencije, dosta ih se "vrti" oko mogućnosti da bi programeri uskoro mogli ostati bez posla, odnosno, da bi ih mogla zamijeniti umjetna inteligencija.
Stav je da će rukovodeći u kompanijama zaobići većinu ili sve svoje programere pa izravno tražiti od umjetne inteligencije da napravi upravo ono što misle da žele ili trebaju. Stručnjaci pak odmahuju rukom na takve navode.
Jer, programiranje može biti izazov, ali teško ćete naći nekoga tko je proveo više od dva tjedna pokušavajući shvatiti što nije u redu s kodom. Jednom kada shvatite sintaksu, logiku i tehnike, to je prilično jednostavan proces - većinu vremena. Pravi problemi obično su usredotočeni na ono što softver treba raditi. Najteži dio kod stvaranja softvera nije pisanje koda - to je stvaranje zahtjeva, a te softverske zahtjeve još uvijek definiraju ljudi.
To je zapravo bit cijele priče. Programeri će se složiti da je prvotno definirani cilj dostižan. Nekad se do njega dođe teže, nekad lakše, ali problemi nastanu kad se umiješa "ljudski faktor". Kad oni za koje se kreira kod počnu tražiti stvari koje ni sami ne mogu objasniti.
Zatim se u tom procesu "lutanja" stvaraju dodatni problemi, bugovi, greške svih vrsta... I mukotrpan je proces ispravljati ih paralelno s kreiranjem konačnog "proizvoda". Naravno, tu su i rokovi koji stvaraju dodatni pritisak svima uključenima u procese.
Stoga, umjetna inteligencija nije tu da bi zamijenila programere, ona je tu da bi im olakšala pronalaske grešaka, da bi im ubrzala posao obavljanjem svih onih procesa koji se mogu automatizirati i nepotrebno troše vrijeme programerima. No, da bi ih zamijenila, umjetna inteligencija bi trebala znati improvizirati, samostalno komunicirati i shvaćati ljude na onaj način na koji ih ljudi sami shvaćaju. A do toga je još dug put...
Ovaj i slične tekstove pronađite na vodećem ICT portalu ictbusiness.info