Prijava
Traži
Ako država već želi nešto regulirati, može se pozabaviti radnim vremenom pojedinca, a ne radnim vremenom djelatnosti, kaže Katarina Ott.
Najavljene promjene zakonskog okvira za rad nedjeljom u Hrvatskoj izazivaju burne rasprave u društvu. Jedni su za, drugi protiv, a treći, poput KTC-a, već ne rade nedjeljom. Tom problematikom bavila se u svom osvrtu Katarina Ott sa zagrebačkog Instituta za javne financije.
Ograničenje radnog vremena trgovina postoji već stoljećima, a pod pritiscima interesnih skupina – malih trgovaca, radnika u trgovini i vjerskih zajednica - znatno su postrožena 1930-ih. U posljednjih 40-ak godina preispituje se i deregulira rad trgovina nedjeljom, najznačajnije u SAD i Kanadi, ali sve više i u Europi. Unatoč dokazano pozitivnim ekonomskim učincima deregulacije, brojne zemlje i dalje na razne načine ograničavaju rad trgovina nedjeljom. Primjerice, u Njemačkoj, Norveškoj i Švicarskoj trgovine ne smiju raditi nedjeljom, u Danskoj i Finskoj ograničene su samo velike trgovine, u Belgiji, Italiji, Španjolskoj i Nizozemskoj regulacija je prepuštena lokalnim jedinicama. U SAD-u i Kanadi savezne države mogu ograničiti rad trgovina ili prodaju alkohola nedjeljom. Gotovo nikakvih ograničenja nema u Irskoj, Portugalu, Švedskoj i Velikoj Britaniji.
"Transformacija klasične industrijske proizvodnje i porast usluga dovodi do novih oblika rada, raznovrsnijih stilova života i rada te manjega društvenog konsenzusa o preferiranom vremenu rada, dokolice i trgovine. Švedska je npr. zbog sve veće zaposlenosti žena dramatično poboljšala brigu o djeci i ima najliberalnije radno vrijeme trgovina u Europi. Anketa provedena u Kanadi pokazuje da mogućnost kupnje izvan tipičnoga radnog vremena najviše podržavaju mlađi ispitanici s djecom i višeobrazovani kojima je skuplje kupovati u tradicionalno radno vrijeme. Trgovci stoga nude mogućnost kupovanja izvan tradicionalnog radnog vremena i usklađivanje kupnje s rekreacijom i zabavom, pa nastaju trgovački centri s kinima, restoranima i dječjim igraonicama", ističe Katarina Ott te navodi kako je sam proces ireverzibilan, pa će se društvene institucije i državna regulacija morati prilagođavati zahtjevima rada i privatnog života.
Deregulacija povećava zaposlenost
Ott dalje navodi kako se, po teoriji javnog interesa, regulacija nudi zbog interesa javnosti za ispravljanjem neefikasnih ili nepravednih praksi tržišta.
"No, neefikasnosti tu očito nema jer da im se ne isplati trgovine, nedjeljom ne bi radile. O potražnji javnosti za regulacijom najbolje govori promet koji se nedjeljom ostvaruje. Ako postoje nepravde, npr. prema radnicima, onda treba regulirati njihovo radno vrijeme i naknade za rad. Po teoriji ovladavanja državom regulacija se nudi zbog zahtjeva interesnih skupina koje se među sobom bore za maksimiziranje svojih ciljeva. Pitanje je kojoj interesnoj skupini u Hrvatskoj, osim Crkvi, to može biti u interesu", kaže Ott i pojašnjava kako se teorija javnog interesa temeljila na pretpostavkama da su tržišta sama po sebi ranjiva i sklona djelovati neefikasno ili nepravedno te da državna regulacija ne stvara nikakve troškove. Obje su pretpostavke opovrgnute.
"Društveno nepoželjni rezultati regulacije ipak su posljedica utjecaja interesnih skupina. Restriktivne zakone u parlamentu podupiru interesne grupe, a ne grane kojih se izravno tiču, a još manje potrošači koji su direktni gubitnici. Nije ni čudo što su vlade neuspješne u provedbi nemogućih zahtjeva parlamenata, a pritom još i narušavaju efikasno funkcioniranje reguliranih tržišta", kaže Ott te podsjeća kako se deregulacijom povećava zaposlenost i blagostanje potrošača.
Cijeli članak dostupan na: privredni.hr
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
