Skupa potraga za poslom

Trošak molbe za zapošljavanje i do 100 kn

Da je svatko konkurirao na samo jedan natječaj, nezaposleni su u Hrvatskoj na dokumentaciju godišnje trošili više od 20 milijuna kuna.

Neki poslodavci traže i rodni list koji košta 24 kune, a vrijedi šest mjeseci, pa ga je potrebno obnavljati, što opet košta.Tražim posao, nezaposlena sam već dvije godine, dakle, najveći mi je problem što nemam primanja, ali upravo kako bih mogla do posla, trebam novaca. Traženje posla je vrlo skupo »zanimanje«, upozorila je jedna diplomirana profesorica iz Pule na apsurdnu situacija da se prilikom natječaja za posao od kandidata traže razni izvadci dokumenata i ovjerene preslike koje je potrebno platiti.

Domovnica, rodni list, diploma ili svjedodžba, potvrda o nekažnjavanju, samo su neki od potrebnih papira u šumi birokracije koje se moraju predavati prilikom traženja posla u školama, ali i u ostalim državnim i javnim službama, a često i kod privatnika. Nije dovoljno samo napisati životopis i priložiti kopije dokumenata, već se traže originali ili ovjerene kopije, a rijetki su oni uredi gdje je moguće dostaviti neovjerene kopije uz donošenje na uvid originala.

Kad je u pitanju domovnica, koja je uvjet u svakom natječaju, jeftinije je izvaditi original nego ovjeravati kopiju. Naime, kako saznajemo u matičnom uredu, za domovnicu se plaća 25 kuna, od toga pet kuna na ime naknade dok 20 odlazi za pristojbe. Kod javnog bilježnika cijene variraju, u pravilu se za ovjeru dokumenta plaća 47 kuna od toga deset odlazi na državne pristojbe, dok je cijena lupanja pečata i potpis javnog bilježnika plus PDV.

Predavati kopije
U pravilu se kod javnog bilježnika mora ovjeriti potvrda o završenoj stručnoj spremi, odnosno svjedodžba ili diploma jer to je jednostavnije i brže nego nove originale tražiti od škola i fakulteta. Dakle, time ispada da za samo jedan natječaj za posao, nezaposlenoj osobi treba više od 70 kuna, a kad se tome pribroje i troškovi poštarine, slanje preporučene pošte s povratnicom, približava se stotici.

Neki poslodavci traže i rodni list koji košta 24 kune, a vrijedi šest mjeseci, pa ga je potrebno obnavljati, što opet košta. Nisu rijetki slučajevi da poslodavci traže i ovjerene preslike radne knjižice, a trošak za natječaj za posao tada se penje i preko 150 kuna. Jedino što se ne mora plaćati je potvrda o nekažnjavanju koja je, kad je sud izdaje u svrhu zapošljavanja, besplatna i vrijedi pola godine.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever kazao je da se radnici često žale na ovaj problem te predlaže hitnu izmjenu propisa koji nalaže da ljudi šalju ovjerene dokumente u prijavi za posao.

– Zašto se ne bi predavale kopije, a kad kandidati prođu prvu selekciju i pozovu ih na razgovor, tada bi donosili sa sobom originale. Nije u redu da ljudi troše hrpu novaca da bi konkurirali za posao, a što u velikom broju slučajeva niti ne uspiju, čak ih se niti ne pozove na razgovor, a kad ih se i pozove, ostaju bez povratne informacije, veli Sever. Također smatra da bi se projekt Hitrorez, koji je započet prije nekoliko godina i u međuvremenu zamro, morao nastaviti. On je trebao učiniti ekonomičniju i pristupačniju državnu administraciju, umjesto da se ljude i dalje tjera da svaki puta ispočetka vade hrpu dokumenata, kao da ne živimo u eri informatizacije.

Otvoreno pismo
Nedavno je u otvorenom pismu koje je poslao ravnateljici i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta o troškovima natječaja progovorio i roditelj jedne diplomirane mlade profesorice.

– Moja je kći u zadnjih godinu dana na razne škole poslala preko 200 zamolbi jer je profesorica dva relativno tražena školska predmeta. Dakle, pomnožite 200 zamolbi sa 78 kuna. Mislite li vi da ja imam svome djetetu dati 15.600 kuna godišnje samo za dokumentaciju koju tražite u svojim natječajima? – očajan je ovaj roditelj, a njegovo mišljenje zasigurno dijeli i oko 300 tisuća nezaposleni radnika. Da je svatko od njih konkurirao na samo jedan natječaj za posao u godinu dana, ispada da su nezaposlene osobe u Hrvatskoj na pripremu dokumentacije za natječaj potrošile više od 20 milijuna kuna. Brojka radnika na burzi pokazuje da do posla većina nije došla, pa ispada da su jedini profitirali javni bilježnici i državna blagajna.