Prijava
Traži
Nedostatak radnika i posljednja Vladina odluka o povećanju kvota za uvoz radne snage u turizmu otvaraju pitanje može li Hrvatska učiniti više kako bi aktivirala raspoloživu domaću radnu snagu.
Među ostalim, poslodavci učestalo ističu da je nužno povećati plaće, ali na način da to omogući Vlada smanjenjem poreza i rasterećenjem bruto plaća, tako da se njima ipak ne povećava trošak rada, dok drugi negoduju što Hrvatska uvozi radnu snagu uz toliki broj nezaposlenih kod kuće. Ekonomski stručnjaci naglašavaju da je potrebno jedno i drugo: i povećati plaće i uvoziti radnike.
Rasterećenje bruto plaća, kaže ekonomistica Maja Vehovec, uvijek je poželjna mjera i ona nije nužno povezana s potražnjom za sezonskim radom. Pritom dodaje kako je rasterećenje bruto plaće vjerojatnije u stavci poreza, nego doprinosa.
- Ne vidim mogućnosti u ovom trenutku za smanjenjem mirovinskog i zdravstvenog doprinosa. Najavljeni novi val poreznog rasterećenja možda će donijeti neke poželjne promjene, ali, kao i svaku reformu, nije ga moguće izvesti na brzinu, a povećanje kvota je jednostavna administrativna mjera - objašnjava Maja Vehovec i dodaje kako jedno ne isključuje drugo, štoviše potrebno je oboje.
Dvije strane
Kad postoji povećana potražnja za sezonskim radom, što proizlazi iz povećanja kvota za kuhare, konobare te vjerojatno i ostalo osoblje u turizmu i ugostiteljstvu, i kad je potreban veći kapacitet radne snage, ističe Vehovec, “onda je sigurno najjednostavnija mjera povećanje kvota”.
Kada je riječ o građevinskim radnicima kojih kontinuirano nedostaje, odnosno o radno intenzivnim industrijama, politika povećanja plaća i isti trošak za poslodavce ne mogu biti alternativa.
- Jednostavno se ne čini logičnim takva jednostavna supstitucija. Inače, pozdravljam svako moguće rasterećenje troškova poslodavaca, kojih je neprihvatljivo previše, uključujući administriranje takvih troškova - kaže Vehovec. Međutim, podsjeća da “medalja uvijek ima dvije strane” i kao primjer navodi upravo sezonsko zapošljavanje. Poslodavci, primjerice, često obećavaju plaću, smještaj i tople obroke za sezonsku radnu snagu, ali kad ih dobiju, radni uvjeti koje im nude daleko su od obećanih. Štoviše, često se može čuti da su “robovlasnički” pa broj sati rada, primjerice, ide “do granice iscrpljivanja”.
Pozivajući se na Anketu poslodavaca Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz 2017. godine, Predrag Bejaković s Instituta za javne financije kaže da je najveći deficit u Hrvatskoj za kuharima, konobarima i građevincima te da se ne treba bojati dolaska brojnih stranih radnika, i to iz više razloga.
- Prvi je što je kvota za uvoz stranih radnika još uvijek razmjerno mala (31 tisuću osoba), što je tek nešto više od dva posto ukupne zaposlenosti u Hrvatskoj. Nadalje, Hrvatska nije baš neko atraktivno područje ni za izbjeglice s Bliskog istoka, pa ni za osobe iz šire regije koje traže posao u inozemstvu - navodi Bejaković i postavlja retoričko pitanje zašto bi netko dolazio raditi u Hrvatsku “u kojoj su primanja prilično mala, troškovi života prilično visoki, a uvjeti života nisu baš idealni pa je napuštaju i mnogi njezini građani”. Konačno, dodaje Bejaković, najviše stranih radnika se zapošljava u turizmu, graditeljstvu i brodogradnji, a sve te djelatnosti obilježavaju prilično niske plaće, zahtjevan rad, primjerice cijeli dan tijekom sezone u turizmu s ograničenim mogućnostima rada izvan nje, zatim teški radni uvjeti u djelatnostima kao što su građevinarstvo i brodogradnja, gdje se radi na otvorenom, u buci, prašini i na visinama, uz prilično veliku nesigurnost na radnome mjestu i vrlo ograničene mogućnosti profesionalnog napredovanja.
40 godina isto
- Sve to utječe da u ta zanimanja, nažalost, često idu oni koji nemaju drugog izbora, a koji u inozemstvu uz bolje radne uvjete mogu zaraditi osjetno više - objašnjava Bejaković. Na hrvatskom tržištu rada, dodaje, gotovo 40 godina problemi su ustvari jako slični. Nekadašnja deficitarna zanimanja - od proizvodnih zanimanja zidari, krovopokrivači, tesari, limari, odnosno od zanimanja u zdravstvu liječnici i medicinsko osoblje - u najvećoj su mjeri deficitarna i danas.
- Konačno, gospodarski razvoj i poboljšanje mogućnosti zapošljavanja gotovo uvijek utječu na to da u mnogim zemljama domaće stanovništvo nastoji pobjeći iz tih djelatnosti pa se u njima u većem broju zapošljavaju stranci. Moguće nedopuštanje uvoza stranih radnika imalo bi jako ozbiljne posljedice za te grane i sigurno bi izazvalo velike štete ne samo u tim sektorima, nego i u gospodarstvu u cjelini - zaključuje Bejaković.
Cijeli članak dostupan na: novac.jutarnji.hr
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
