Broj radnika za koje se ta potpora traži u mjesec dana sedam puta veći od broja radnika koji su tu potporu dobivali u deset godina
Za vrijeme prošle ekonomske krize i u postrecesijskom razdoblju hrvatski poslodavci gotovo da nisu koristili državnu potporu skraćenog radnog vremena, iako su na nju imali pravo već od 2009. godine, a pokazala se i kao dobar alat za očuvanje radnih mjesta u proizvodnim tvrtkama u najrazvijenijim europskim zemljama, posebice u Njemačkoj.
No, ovaj put je znatno drukčije pa je od početka srpnja do jučer u podne, prema podacima koje smo dobili od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, 305 poslodavaca zatražilo potporu za skraćeno radno vrijeme i to za 15 198 radnika.
U cijelom desetljeću prije toga takvu je potporu tražio 81 poslodavac za 2 151 radnika. To znači da je sada broj radnika za koje se ta potpora traži u mjesec dana sedam puta veći od broja radnika koji su tu potporu dobivali u deset godina.
Sadašnje potpore za skraćeno radno vrijeme nisu ništa izdašnije nego u proteklih deset godina, uvjeti su nešto blaži i jednostavniji, pa se sadašnji interes vjerojatno može objasniti time što su poslodavci za prošle krize radije otpuštali radnike, dok si sada taj luksuz ne mogu priuštiti.
Bez obzira na procjene o rastu broja nezaposlenih do jeseni, prerađivačke tvrtke teže će naći obučene radnike nego što su to mogle prije deset godina, jer veliki broj takvih je u međuvremenu iselio iz Hrvatske.
Ukazuje na to činjenica da je najveći broj zahtjeva pristigao baš iz prerađivačke industrije, potporu je zatražilo čak 156 tvrtki, što je više od polovine svih pristiglih zahtjeva.
Nakon toga slijedi djelatnost trgovine na veliko i malo s 28 zahtjeva, te građevinarstvo i smještaj i priprema hrane s po 22 zahtjeva. Iz ostalih uslužnih djelatnosti pristiglo je još 18 zahtjeva, a na račun države svoje radnike na skraćeni radni tjedan želi poslati, primjerice, i po jedna tvrtka iz financijske djelatnosti, poslovanja nekretnina ili obrazovanja.
Članak u cijelosti pročitajte u Novom listu.