Prijava
Traži
Amerikanci su čini se zaista ludi za oružjem! Ne samo da u Teksasu i nastavnici mogu nositi oružje nego se sada i sve većem broju zaposlenika nudi mogućnost nošenja oružja na radnom mjestu!
No, da ne bismo bili prave cjepidlake, radno mjesto u ovom slučaju znači pretinac automobila parkiranog na parkingu tvrtke, u kojem oružje i municija moraju biti zaključani. To je još jedna od pobjeda američke Nacionalne udruge za oružje (National Rifle Association ili poznatija kao NRA). Nakon prave sudske drame, ova je udruga još u lipnju ove godine ipak uspjela sudskim putem isposlovati svoju odluku, odnijevši pobjedu na američkom Ustavnom sudu u korist nošenja oružja. Na taj način je za ljestvicu više povećana sloboda nošenja oružja u Americi te je proglašen zastarjelim zakon iz 1976. godine kojim su se te slobode ograničavale. Jedno od ograničenja bilo je i radno mjesto, no čini se kako su sada američki poslodavci ostavljeni na milost i nemilost svojih zaposlenika, a NRA čini se želi nošenje oružja na radnom mjestu legalizirati u svim američkim saveznim državama!
Lobi za nošenje oružja čak se sprema podnijeti tužbu protiv gradova San Francisca, Chicaga i njihovih predgrađa koji su zabranili nošenje oružja na radnom mjestu!
U srpnju ove godine je guverner Lousiane, Bobby Jindal, potpisao zakon kojim se dopušta nošenje oružja na radnom mjestu, te se tako pridružio republikancu Charlieu Cristu, koji je donio istu takvu odluku na Floridi. Tako su se ove savezne države pridružile cijelom nizu onih koje to već imaju legalizirano unazad nekoliko godina, kao što su Georgia, Aljaska, Kentucky, Wisconsin i Oklahoma. Najinteresantniji slučaj od svih dogodio se u saveznoj državi Kentucky, gdje je taj zakon potpisan samo nekoliko tjedana nakon masakra u gradiću Hendersonu, gdje je zaposlenik u tvrtki Atlantis Plastics nakon svađe sa svojim pretpostavljenim ubio pet svojih kolega i sebe upravo sa pištoljem kojeg je izvadio iz svog auta. (Kronologiju niza ubojstava na radnim mjestima u SAD-u možete pročitati ovdje).
Naravno, NRA ne vidi poveznicu između dostupnosti oružja i samog sukoba. Tko zna, možda je u ovom slučaju zatajio upravo onaj tečaj komunikacijskih vještina kojega pretpostavljeni nije htio pohađati! Kao pravi darvinisti, članovi NRA smatraju kako je to iznimka od normale, te kako «normalni zaposlenici» neće posegnuti za oružjem kako bi rješavali svoje sukobe za šefovima. Njihova je parola kojom zastrašuju sami sebe a i ostatak Amerike – ako se oružje zabrani, onda će samo oni izvan zakona imati mogućnost njihove nabavke ("If guns are outlawed, only outlaws will have guns."). Imati oružje u blizini, znači povećanu sigurnost zaposlenika, a kao svoje argumente NRA navodi istraživanja američkog Ministarstva pravosuđa prema kojemu 78% nasilništva na radnom mjestu čine pljačke od strane nepoznatih osoba.
Kazneno gonjenje neposlušnih poslodavaca
Kazne za neprovođenje ovog zakona su prilično oštre. Poslodavci na Floridi, gdje je lobi NRA izuzetno jak, mogu se kazniti sa do 5 godina zatvora ili 5.000 dolara kazne! Aljaska i Minnesota neće kazneno goniti poslodavce, ali su predvidjeli novčane kazne. U Oklahomi se može dobiti do godine dana zatvora ili 500 dolara kazne.
Poslodavci ali i mnoge udruge, kao što je ugledna američka Udruga za upravljanje ljudskim potencijalima (Society for Human Resource Management) podigli su se na noge. Oružje na parkiralištu tvrtke pokrenut će cijeli niz dodatnih mjera osiguranja. Ono što se navodi kao primjer je mogućnost krađe istoga sa parkirališta. Uz to, tko će garantirati da zaposlenik neće unijeti oružje u samu tvrtku, nego će ga držati na parkiralištu. Argument NRA je opet na strani onih «normalnih zaposlenika» za koje oni vjeruju da će se držati zakona.
Poslodavci navode kako će se uz to morati postrožiti i sam proces regrutacije zaposlenika, gdje će se puno više pažnje morati posvetiti provjeri svakog zaposlenika. To uključuje dodatna psihološka testiranja ali i provjeru obiteljskih podataka. I ne samo to, nego će se dodatno morati provjeravati i same tvrtke kako bi se ustvrdilo koliko su osjetljive na moguće napade, te će se povećati troškovi raznih dodatnih osiguranja.
Uz to, zakon o nošenju oružja nije ujednačen na nivou pojedinih država, te tako neki zaposlenici moraju zaključavati oružje i municiju, dok se u nekim državama nije preciziralo zaključavanje municije. Savjetnici iz područja upravljanja rizikom navode kako i to može biti problem, pogotovo u okruženjima kao što su naftne rafinerije ili kemijska postrojenja. Sigurno je da će mnogi poslodavci biti prisiljeni uvesti detektore metala i dodatne kamere, ne toliko zbog toga što ne vjeruju «normalnim zaposlenicima» nego zato što znaju da je jedan «nenormalan zaposlenik» dovoljan da prouzroči štetu golemih razmjera.
Društvo za upravljanje ljudskim resursima navodi kako će problem od sada biti i otpuštanje te upravljanje konfliktima; ova organizacije je već započela sa dodatnom edukacijom svojih članova u saveznim državama u kojima je izglasan ovaj zakon. Te situacije su i sada bile uzrokom raznih ubojstava na radnim mjestima, a od sada ta mogućnost postaje još većom jer je nezadovoljnom zaposleniku oružje nadohvat ruke. Praktički se i ne mora «ohladiti» od svađe ili nezadovoljstva da bi otključao pretinac svojeg automobila i posegnuo za oružjem.
Stručnjaci navode kako će se morati uvesti periodi «hlađenja» zaposlenika prije negoli mogu napustiti samu kompaniju ili će se morati uvesti sistem praćenja od strane do zuba naoružanih zaštitara kako bi se osoba udaljila iz tvrtke (Kako će takav sistem gotovo policijskog praćenja zaposlenika utjecati na daljnje nezadovoljstvo kako otpuštenih tako i onih koji ostaju, pitanje je na koje nam odgovor mogu dati samo psiholozi i vrijeme). Sam proces otpuštanja će morati raditi više osoba, od kojih će barem jedna trebati imati dugogodišnje iskustvo u ovom procesu.
Mnogi se boje učinka i na poslovnu kulturu te motivaciju za rad zaposlenika. Raditi u okruženju u kojem se zna da je dozvoljeno imati oružje smanjuje sigurnost i pridonosi tenzijama jer zaposlenici nikada ne znaju koji od njihovih kolega imaju «dugu devetku» za kojom mogu posegnuti ako im dođe «žuta minuta». Čini se da će savjetnici za upravljanje rizikom imati pune ruke posla i sa organizacijom treninga o tome tko su potencijalni nasilnici na radnom mjestu. Kao u nekom orwelovskom scenariju, profilirat će se oni koji imaju problema sa alkoholom i drogama (naravno kroz dodatne i učestale testove kojima se opet ograničavaju zaposleničke slobode), oni koji su skloni depresijama, indirektnim prijetnjama i svađama. Uz to će se zaposlenici morati obučavati za potencijalno krizne situacije, kao što su na primjer, talačke situacije, a pretpostavljamo i pod koji stol se sakriti kad poludjeli kolega sa «dugom devetkom» iz gornjeg odjeljka, preuzme stvar u svoje ruke.
Pobuna poslodavaca širom SAD-a
No, niti poslodavci ne sjede prekriženih ruku. Podigli su se na noge u Oklahomi, Utahu ali i mnogim drugim državama. Počeli su se udruživati jer je NRA zastrašujući neprijatelj. Još prije dvije godine je NRA lansirala bojkot benzinskih postaja u vlasništvu teksaške tvrtke ConocoPhillips. Ta je kompanija, uz mnoge druge, podigla sudsku tužbu još 2004. godine protiv provođenja ovog zakona. Širom Teksasa i Oklahome su organizirali prosvjede i medijske napade; oblijepili su Teksas velikim plakatima u kojima su optuživali ovu tvrtku za kršenje ustavnih prava američkih građana. ConocoPhillips nije odustao od tužbe, štoviše, čak ju je i proširio na guvernera i glavnog državnog tužitelja Oklahome. No, povukli su se mnogi drugi, uključujući i Whirlpool, koji je postigao dogovor sa državnim tužiteljstvom.
«Rupu u zakonu» pronašle su mnoge tvrtke na Floridi. Filmski studiji Universal i Disney zabranili su nošenje oružja svojim zaposlenicima. Prema tvrdnjama ovih studija, oni u svojim kompleksima imaju i zabavne parkove za djecu, te se tako ne može dopustiti zaposlenicima nošenje oružja. Proizvođač papira Georgia Pacific je zabranio nošenje oružja zbog uvoza nafte koju koriste u svojim proizvodnim pogonima.
Čini se da ovih dana u Americi nije lako biti ni poslodavac ali niti zaposlenik! Odsada, ne samo da se na posao može donijeti svoj ručak nego i svoje omiljeno oružje!
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
