Prijava
Traži
Neočekivano, nakon panel-rasprave u sklopu 4. Hrvatskog iseljeničkog kongresa u splitskoj palači Milesi stigao je Ivica Zdunić. Čovjek kojeg će malo tko u Hrvatskoj zaustaviti na cesti da se s njim fotografira, među iseljenicima je prava zvijezda, piše Slobodna Dalmacija.
Došao je na ovaj skup ravno iz Toronta. Organizatori su ga predstavili kao jednog od najbogatijih iseljenika, mecenu, dobrotvora koji milijune kuna kroz razne donacije šalje domovini, a Google ga vidi kao čovjeka koji voli u svom domu ugostiti izaslanstva HDZ-a. Od Tuđmana do Karamarka.
Evo što on sam za sebe kaže:
- Ne znam gdje bih počeo. Ljudi koji znaju govoriti ili su pravnici ili svećenici. Ja nisam ni jedno ni drugo. Lakše bi mi bilo na engleskom jeziku pričati, fali riječi u hrvatskom. Odavde sam otišao s nepunih 18 godina. Represija tadašnje vlasti imala je tu velik utjecaj. Potječem iz obitelji koja se bavila poljoprivredom i trgovinom. Policija je u to vrijeme imala razloge da me maltretira. Otišao sam u Ameriku gdje sam trebao biti regrutiran u vojsku. Onda sam prešao u Kanadu. Otac je radio u veleposlanstvu, registrirao nas je kao građane i prije nego smo došli tamo. Nisam znao jezik, bio sam izgubljen - počeo je životnu priču Zdunić, a publika je oprezno upijala svaku riječ.
Danas posjeduje tolika bogatstva da iz hobija drži farmu krava. Svaki dan radi. Njegov je moto "znanje, zvanje i imanje".
- Hrvatska mi je dala život, a Kanada sve ostalo. Sad završavam kuću kraj Zadra. Za to mi je trebalo četiri godine, dok bi vani trebalo niti godinu dana. Birokracija, eto - veli Zdunić, suočen s problemima običnih ljudi.
Kaže, problem Hrvata je što se kao pojedinci ističemo, ali čim nas se stavi u veću grupu, nismo tako jaki.
- Gledam Židove. Nepisan je zakon da jednom u životu moraju posjetiti Izrael. Talijani sve rade u suradnji sa svojom Vladom. Irci, pogledate što su uspjeli. Gledam to i pitam se što je s nama... - kazao je Zdunić, a osvrnuo se i na svoj humanitarni rad:
Dao je i savjet kako bi on riješio pitanje hrvatske ekonomije:
- Ja nisam ponosan na turizam. Baci li tko bombu, gotovi smo. Ali ako aktiviramo Slavoniju, već smo nešto napravili. Na tisuće ljudi od tamo je emigriralo. Da su oni imali 20 ili 30 hektara zemlje, ne bi im padalo na pamet otići. Ali ne. Mi imamo Agrokor. On je sve kontrolirao. Ljudima nije preostajalo ništa drugo nego da se odsele.
Ostatak članka pročitajte na portalu: Slobodna Dalmacija
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
