U mnogim zemljama raste udio ljudi bez djece. U Engleskoj i Walesu, na primjer, žene koje su 2018. napunile 45 godina imale su dvostruko veću vjerojatnost da neće imati djece od generacije svojih majki (19% naspram 9%). Sličan obrazac postoji i u SAD-u, piše BBC.
Unatoč tome što imaju više vremena posvetiti se karijeri, ljudi bez djece i dalje se suočavaju s određenim preprekama na poslu. Neki primjećuju da sporije napreduju ili da im se uskraćuju povišice jer njihovi menadžeri misle da je samo zaposlenim roditeljima potreban dodatni novac.
Fleksibilne politike rada često su se prvo primjenjivale na roditelje, poput prava Velike Britanije da zatraži stalni fleksibilan rad.
- Povijesno gledano, sve su te odredbe u početku bile za roditelje i njegovatelje. A neki ljudi ne znaju da se to promijenilo - kaže Krystal Wilkinson, predavačica upravljanja ljudskim resursima na Sveučilištu Manchester Metropolitan u Velikoj Britaniji, koja se fokusirala na obitelj i dobrobit na poslu te promatrala zaposlenike koji žive sami. Ovo nepoznavanje zakona može natjerati roditelje da nerado traže fleksibilnost ili druge promjene na poslu.
Od mnogih ne-roditelja očekuje se da će raditi u neugodnim smjenama i praznicima, više putovati, prijavljivati prekovremeni rad i mijenjati radno mjesto zbog pretpostavke da imaju manje važnih osobnih obveza.
Nedavna tužba za diskriminaciju koja je odbačena u kolovozu istaknula je ta pitanja. Kad je odvjetnik sa sjedištem u Velikoj Britaniji odbio preseliti se u sjedište svoje tvrtke u Švicarskoj, iz osobnih razloga, njezin je menadžer odgovorio: „Koji osobni razlozi? Niste oženjeni, nemate djece i nemate dečka."
Ovakvi menadžeri mogu biti zahtjevni, pa i nepravedni, prema zaposlenicima bez djece, a istovremeno imati razumijevanja za roditelje, ako poštuju da zaposleni roditelji moraju napustiti posao ranije kako bi pokupili djecu iz škole ili uzeti slobodan dan kad ne mogu organizirati brigu o djeci.
Ironija je u tome zahtjevi posla ponekad otežavaju stvaranje obitelji i održavanje veza onima koji to žele. Wilkinson to naziva „doista, jako problematičnim, posebno za ljude koji su živjeli sami, ali nisu htjeli živjeti sami, i pokušavali su razviti odnose, jer to je ono što sprječava se razvijaju partnerstva”. Teško je i ljudima koji se podvrgavaju složenim tretmanima plodnosti, kojima bi za to mogla biti potrebna fleksibilnost, ali smatraju da njihovi menadžeri to ne bi razumjeli.