Prijava
Traži
Kapitalizam je nesporno u krizi, kaže Branko Milanović, socijalno osviješteni ekonomist s njujorškog City Universityja, ali ta kriza drukčija je i daleko mekša nego što je većina Europljana zamišlja i nije vjerojatno da će kapitalizam kao sustav dovesti do propasti, piše novac.jutarnji.hr.
Ne samo da nije u egzistencijalnoj krizi, kapitalizam je snažniji no ikada, tvrdi Milanović i to dokumentira nikad većom geografskom rasprostranjenošću sustava, osvajanjem novih područja života, poput slobodnog vremena ili društvenih medija, gdje je stvorio nova tržišta i nove vrste robe za prodaju.
Gledamo li globalno, kapitalizam je danas prevladavajući (ako ne i jedini, piše Milanović) proizvodni model na svijetu. U Švedskoj, zemlji koja je “izmislila skandinavski model ekonomije” i koju su s Danskom i Norveškom američke političke karte još u zadnjoj trećini prošlog stoljeća označavale ružičastom (za razliku od crvenog sovjetskog bloka, ali politički opasno blizu), privatni sektor danas zapošljava više od sedamdeset posto radne snage. U SAD-u taj je postotak očekivano viši, osamdeset pet posto, ali vrlo blizu je i Kina, gdje se osamdeset posto dodane vrijednosti stvara u, doduše od partije i dalje kontroliranom privatnom sektoru.
Rizičan i human sustav
Kapitalizam je rizičan, ali human sustav, piše Milanović u svojoj posljednjoj knjizi “Capitalism, Alone: The Future of the System That Rules the World”. Na nama je da izaberemo kako će nam kapitalizam u budućnosti služiti. Neovisno o modelu sustava, društvo može od njega profitirati kao cjelina ili se raslojiti na međusobno sve udaljenije klase, što je sustavna anomalija koja nam se danas događa.
Nije slučajno da se i SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo, dvije države koje su cijelo jedno stoljeće bile predvodnice demokracije, danas bore s naletima demagogije. I jedna i druga danas pokazuju opasne trendove raslojavanja stanovništva, veće nego bilo gdje drugdje u bogatim zapadnim zemljama. Vidimo li kako se to odražava na političkoj atmosferi u obje države, lako je zaključiti da je Aristotel bio u pravu.
Odgovor na današnju krizu nije prevrat kojim ćemo ukinuti tržišnu ekonomiju, piše Wolf, niti se treba odmaknuti od globalizacije, usporiti tehnološki napredak. Treba napraviti ono što smo napravili već mnogo puta u prošlosti - reformirati kapitalizam.
Gledano iz naše perspektive, nakon pola stoljeća života u socijalizmu (barem nominalnom), mnogima se današnje rasprave o nužnosti zaokreta ulijevo mogu činiti pretjeranima, pa i naivnima. Ali veliki biznis, prestrašen snagom koju donosi nezadovoljstvo sve većeg broja stanovnika, shvatio je to vrlo ozbiljno. Pokaže li se da iza poruke doista postoji namjera, a ne samo strah od bunta, svijet je dobio šansu da postane bolji bez neke nove, krvave revolucije.
Tri krize
Svijet je danas suočen s tri velike egzistencijalne krize, piše Stiglitz, klimatskom, krizom društvene nejednakosti i, posljedično, krizom demokracije. Zato on postavlja seriju širokih pitanja: hoćemo li u budućnosti moći napredovati na našem planetu, može li moderna ekonomija osigurati napredak čije će dobrobiti biti ravnomjerno raspoređene i mogu li demokracije biti uspješne ako naše ekonomije ne osiguraju ravnomjernu raspodjelu dobiti?
Ostatak članka pročitajte na: novac.jutarnji.hr
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
