Prijava
Traži
Biti kustos u V&A i ući u krug najvećih specijalista za neku granu umjetnosti, može se činiti teško dostižnim za nekoga kome engleski nije materinski jezik i tko nema diplomu nekog od najprestižnijih svjetskih sveučilišta, piše zadarski.hr.
Ipak, Silvija Banić je upravo to – kustosica u Odjelu za namještaj, tekstil i modu, a njezina je specijalnost materijal na kojem je i doktorirala na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu: europski tekstil nastao prije 1800. godine. Nekadašnja studentica engleskog jezika i književnosti te povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Zadru, potekla iz mjesta Orij kod Omiša gdje joj žive roditelji, na posao u V&A nije nikad ni pomislila sve dok je – kad je bila na postdoktorskoj stipendiji u Veneciji prije par godina – prijatelji nisu nagovorili da aplicira za radno mjesto.
Prijateljski nagovor
- Bilo je to 2017. u Veneciji kad mi je jedna prijateljica, također stipendistica Fondazione Giorgio Cini, pokazala ‘friško’ raspisan natječaj za kustosa za tekstil u V&A – kaže Silvija Banić - Oglas je bio kao pisan za mene; naziv radnog mjesta je glasio kustos za ne-azijski tekstil nastao prije 1800. godine. Međutim, čim sam pročitala da se radi o ugovoru na neodređeno vrijeme, pomislila sam da je to izvan mojeg dosega i da nema smisla gubiti vrijeme na prijavu. Odmahnula sam rukom i rekla da je to sigurno za nekoga tko u Muzeju već radi, tko ima ugovor na određeno vrijeme ili tko je ranije radio na nekom projektu. Sad to naravno zvuči naivno i nezrelo, ali budući da se nikada ranije nisam prijavljivala za posao u inozemstvu iz mene je progovaralo jedino iskustvo koje sam dotad imala: ono s hrvatskim tržištem rada. No ta draga prijateljica, ali i drugi kolege koji su u isto vrijeme bili u Fondazione Cini, združenim snagama krenuli su me nagovarati i, eto, popustila sam. Rekla sam sebi, hajde, ne košta ništa. Prijavnicu od nekih osam stranica, osmišljenu kao kombinaciju životopisa i motivacijskog pisma, trebalo je ispuniti online.
No ubrzo ste dobili odgovor?
- Nakon par tjedana sam dobila poziv da dođem na razgovor. U e-mailu sam obaviještena i da prije intervjua trebam dostaviti jedan od svojih objavljenih radova, preveden na engleski jezik, naravno. Usto, dali su mi i naputak da za potrebe intervjua trebam osmisliti i ‘prodati’ privremenu izložbu, na način na koji se to stvarno i radi u Muzeju: u PowerPoint prezentaciji s maksimalno šest ‘dijapozitiva’ morate atraktivno predstaviti temu i obrazložiti zašto baš ta tema zaslužuje biti istražena i predstavljena u V&A. Sve sam to pripremila na vrijeme, ali iskreno, otputovala sam izrazito nevoljko. Po glavi mi se samo vrtjelo ‘što ti ovo treba, gdje ti bacaš novce, što ti sebi umišljaš’, i slično, opet naivno misleći da se na razgovor pozivaju svi koji su se prijavili a koji zadovoljavaju uvjete. Dakle, nisam imala pojma da sam zapravo prošla rigoroznu pred-selekciju i da će tek pet-šest kandidata imati čast pristupiti intervjuu. Kasnije sam saznala i to da sam bila jedina među njima kojoj engleski nije materinski jezik.
- Prvi put u životu sam bila intervjuirana za posao s poštovanjem i s iskrenim interesom. U tročlanoj komisiji bila je i profesorica koja je najveći svjetski autoritet za francuske svile iz 18. stoljeća, desetke čijih radova sam citirala u svojim člancima te u doktoratu. Prvi put u životu mi se dogodilo da su članovi komisije uistinu pročitali materijal koji sam dostavila i da su željeli saznati više o meni, o mojem radu i motivima za prijavu.
Je li posao opravdao vaša očekivanja?
- Čujte, nije mi bilo lako donijeti odluku o odlasku. Međutim, ni njima u V&A nije bilo jednostavno odlučiti pokloniti mi povjerenje i procijeniti da nisam došla tamo na godinu ili dvije nakon kojih bih otišla tko zna kamo. Lijepo je kad vas prvog dana na poslu na radnom stolu dočeka pismo dobrodošlice i kad vas nadređena, osim s radnim zadacima, u prvom susretu upozna i s vašim pravima iz radnog odnosa. Shvatila sam da će mi biti lakše dolaziti u Hrvatsku kad mi je rečeno da, uz niz povlastica, imam i 30 radnih dana godišnjeg odmora...
- Naravno. Dosta nas tetoše jer Muzej želi biti u poziciji da može i birati i zadržati najbolji kadar. Nije im u interesu da, nakon pustih obuka, damo otkaz i odemo drugdje. A s V&A u životopisu stvarno možete birati gdje ćete raditi. No posao je odgovoran i ozbiljan, i podrazumijeva i dužnosti o kojima prije nisam niti razmišljala. Recimo, ponekad putujem kao pratnja predmetu.
Ostatak članka pročitajte na: zadarski.hr
Hrvatska 
Svijet 
Tržište rada 
Ljudi i karijere 
Istraživanja 
Zanimljivosti 
Bez komentara 
