Šefovi još ne reagiraju nažalost

Mlada zagrebačka policajka opljačkanom Splićaninu posudila 1000 kuna

Viša policijska službenica Josipa Reščić (27) 11. srpnja osvjetlala je obraz, ne samo PU zagrebačke već i cijelog MUP-a kada je nesebično i bez puno razmišljanja pomogla opljačkanom Zoranu P., Splićaninu sa švicarskom adresom, davši mu svojih tisuću kuna ušteđevine ne bi li si platio hotel i sredio papirologiju.

- Stajala sam toga popodneva na ulici. Prišao mi je stariji gospodin i požalio se da je pokraden na zagrebačkom autobusnom kolodvoru. Ostao je bez 8000 eura, dokumenata među kojima je bila i netom napravljena nova putovnica, poslovne dokumentacije, telefona, stvari za osobnu higijenu...

- Pomogla sam mu, jer nije imao ni lipe, koliko sam mogla. Bio je ko crkveni miš. Bogati siroček. Ali kako je došao već nakon kraja radnog vremena za vađenje dokumenata, jedina solucija je bila da pričeka sutradan. Čekao me je nekoliko sati, točnije do 22 sata toga dana da završim s poslom. Sjeli smo na tramvaj i odvezli se do Črnomerca gdje sam podigla nešto ušteđevine koju smo skupljale moja majka i ja. Nisam dvojila niti trenutka - prisjetila se ponosno mlada policajka dodavši kako je zatim opljačkanog splitskog poduzetnika otpratila svojim automobilom do hotela “Vienna”.

Jedini je, kaže, to bio hotel pristupačan po cijeni noćenja, a da od njezinih tisuću kuna još ostane orobljenom muškarcu za izradu dokumenata, fotografija... Dogovorili su se da će idućeg jutra njegova kći u Švicarskoj uplatiti novac. Josipa mu je, ponavlja, vjerovala jer “dugo radi s ljudima i zna ih procijeniti”.

- Ušla sam s njim do recepcije, legitimirala se i dala garanciju da se bez problema prijavi u hotel. Otišla sam kući. Sutra popodne, kad je sve dokumente izvadio, navratio je na moje radno mjesto i zahvalio mi još jednom. U isto vrijeme bio je sretan i bilo mu je neugodno, jer je to čovjek koji je obišao svijet i nikad ništa slično nije nigdje doživio. Novac mi je u međuvremenu sjeo na račun. Održao je obećanje u manje od 12 sati od posudbe. Nikakvu nagradu od njega nisam htjela - dodala je Josipa čija se ljudska gesta vrlo brzo proširila među kolegama koji u šali znaju dobaciti kad nekom treba novac: “Evo, pitajte Josipu za novac!”

O njezinu dobrom djelu vrlo brzo doznali su i čelni ljudi PU zagrebačke i MUP-a, jer im se splitski poduzetnik obratio u pisanom obliku ne bi podijelio i “svijetle trenutke koji su ga snašli u Hrvatskoj unatoč stresu i jadu”.

No, kako doznajemo, osim pohvala kolega, od čelnih ljudi PU zagrebačke još uvijek nije stigla nikakva pohvala, a kamoli simbolična, stimulativna, nagrada...