GENIJALNI UM

Napokon otkrio zašto je odbio milijun dolara

Kontroverzni ruski matematičar Grigorij Perelman, koji je riješio jedan od najizazovnijih matematičkih problema - Poincaréovu hipotezu, u nizu razgovora objasnio je da ne postoje matematički nerješivi problemi, nego samo teško rješivi.

Kontroverzni ruski matematičar Grigorij Perelman, koji je riješio jedan od najizazovnijih matematičkih problema, odbio je ovih dana novčanu nagradu od milijun dolara uz objašnjenje da je ne zaslužuje. Perelman, skromni znanstvenik koji živi s majkom u trošnom stanu u Sankt Petersburgu, samo je kratko izjavio da njegov doprinos rješavanju Poincaréove hipoteze nije veći od doprinosa američkog matematičara Richarda Hamiltona, koji je prvi predložio način rješavanja te hipoteze.

Henry Poincaré se, valja napomenuti, bavio matematičkom fizikom unutar koje je proučavao teoriju titranja trodimenzionalnoga kontinuuma, a bavio se i problemima toplinske vodljivosti te teorijom elektromagnetskih titraja. U svom djelu »O dinamici elektrona« anticipirao je posebnu teoriju relativnosti, što ga svrstava među najveće matematičare svojega doba i zadnjom osobom koja je vladala svim matematičkim područjima na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.Ekscentrični ruski matematičar - odbivši izdašnu nagradu Matematičkog instituta Clay iz Massachusettsa - svijetu je poručio da mu »ništa nije potrebno, jer ima sve što želi«. Perelman je naglasio kako ga ne zanima ni novac ni slava, jer ne želi »biti izložen kao životinja u zoološkom vrtu«. Matematički genij je čak izjavio da nije heroj matematike, nego običan čovek koji živi u sobi namještenoj tek krevetom, stolom, stolcem i ormarom.

Perelman je, inače, radio kao istraživač u Steklov institutu u St. Petersburgu. Još je 2003. godine počeo slati svoje prijedloge rješenja Poincaréove hipoteze. Nakon brojnih ozbiljnih testova, dokazano je da je Perelman bio u pravu. Poincaréova hipoteza je, inače, jedan od sedam problema koji su na listi američkog instituta za Nagradu milenija i bavi se oblicima koji egzistiraju u četiri ili više dimenzija.

Perelman, kao novovjeki matematički genij, nije se pojavio u Parizu da bi preuzeo svoju nagradu za rješenje problema koji su znanstvenici pokušavali riješiti više od stoljeća.

Perelmanu, skromnom kao i njegov francuski uzor, to nije prvi put da odbija nagrade, a odbio je i nekoliko poslova koje su mu ponudila vodeća američka sveučilišta. Štoviše. nakon što je riješio milenijski matematički problem, genij se »zabarikadirao« u stanu da bi izbjegao nasrtaje znatiželjnih medija.

No zato ga, čim krene do obližnje trgovine, salijeću razni paparazzi za čije će mobitelske snimke platiti listovi poput Komsomolskaje pravde. Isti list piše da se za Perelmana pojačano zanimaju tajne službe, i to ne samo ruske, jer je već označen kao »čovjek koji hoda ispred svojeg vremena«.

Ovaj nadasve jednostavan četrdesetčetverogodišnjak nešto ranije je ipak pristao na snimanje dokumentarca u kojem je izložio svoj »dosadan« život matematičara koji se bavi za većinu apstraktnim problemima matematičke logike. Perelman je u nizu razgovora objasnio da ne postoje matematički nerješivi problemi, nego samo teško rješivi. Štoviše, genij se čak bavio izračunavanjem brzine kojom se Isus kretao po vodi, a da ne potone. Pritom se vodio topologijom, znanošću koja omogućava razumijevanje svojstava prostora i korištenje formula na način da se razumije njihova primjena. To nam pomaže doći do brzih i točnih rezultata. Iako je zbog toga naišao na podsmjehe, Perelman se nije obazirao, čvrsto uvjeren kako je »sve nepojmljivo zapravo vrlo pojmljivo«.

Kritiziran zbog svojih skolastičkih teorija, genij je razuvjerio kritičare da se osobenosti suvremene matematike sastoje u izučavanju izmišljenih objekata. Nema u prirodi višedimenzionalnih prostranstava, nema skupina, polja ni prstenova, čija svojstva matematičari intenzivno proučavaju. Prema Perelmanu, naime, svaka matematička teorija, ako je točna, prije ili kasnije pronalazi svoju primjenu koja može odigrati veliku ulogu u predstojećim tehnologijama.