ALEKSANDAR ŠIMON:

'U Hrvatskoj sam jedva dobio sezonski posao, a u Irskoj sam odmah upao u Google'

Foto: Privatni album Aleksandar Šimon

Aleksandar Šimon iz Čazme sreću je potražio u Irskoj, ali nije otišao u glavni grad Dublin, već u Cork.

Za mjesto konobara u kafiću u centru Dublina javi se u prosjeku 200 ljudi dnevno."Od ponedjeljka radim u Googleu!" veselo je objavio Aleksandar Šimon. Sjajno, već samo to dovoljno je da se zainteresirate. No, Google u kojem se rođeni Čazmanac Aleksandar zaposlio nije ovaj u Hrvatskoj. Dobio je posao u Irskoj. Ipak, iako se čini kao još jedna klasična novija priča o hrvatskom odlasku, Aleksandar odmah ističe da iz domovine nije otišao s grčem. U Hrvatsku bi se vratio sutra ako bi mu bile omogućene samo neke od stvari koje je iskusio u Irskoj, zemlji koja s nama, osim religije, ima i mnogo povijesnih sličnosti. U Zagrebu je završio srednju školu za zrakoplovnog tehničara instrumenata, radija i elektroopreme. Studij na FER-u je ostao želja, nisu dopuštali izvanredni studij, a roditelji nisu bili u mogućnosti financijski ga podržati.

– U struci se nisam mogao zaposliti, ni u Croatia Airlinesu ni u ZTZ-u u Velikoj Gorici kojim je tada upravljala vojska. Od 2002. pa do sada radio sam sve i svašta, i mogu reći da sam donekle imao sreće doći u dobre firme u Zagrebu, gdje sam radio različite poslove pa i naučio puno. Sve je bilo odlično do krize. Tad sam bio prisiljen vratiti se u Čazmu zbog obiteljske nesreće, i odonda do 2013. krpao sam kraj s krajem. Te 2013. uspio sam dobiti sezonski posao na moru, ali od sedam plaća dobio sam samo tri. Ove godine uspio sam zaraditi, vratiti dugove i uštedjeti za put – govori nam. Zašto Irska?

Velika konkurencija
– Pa, ponajprije zbog jezika. U Veliku Britaniju se ne može zbog restrikcija, a za SAD i Australiju treba viza, pa je Irska bila logičan izbor. Kolege i ja samo naprosto odlučili probati – kaže Aleksandar. Iako sada radi u Corku, irskoj Silicijskoj dolini gdje su i Dell i HP i Google te još niz IT globalnih korporacija, nije sve tako kako se otprve čini. – Život je skup u usporedbi s hrvatskim prilikama. Za administraciju neću reći da je bolja ili lošija, nego da se bitno razlikuje od naše. Neke stvari koje su kod nas lagane, ovdje su živa muka. I teško je započeti. Jako je teško ako nemate nikoga, ograničeni ste budžetom i vremenom, pogotovo ako ne dolazite na unaprijed sklopljen posao. Realnost je da ste ovdje stranac, i to ne jedini, da je konkurencija golema i multinacionalna. U Irskoj nema jeftine radne snage, poslovi koje možete dobiti u početku su svima jednako plaćeni, 8,65 eura po satu, a teško je probiti se u tolikoj konkurenciji.

Ljudi u Hrvatskoj često percipiraju krizu kroz prizmu onoga što se događa kod kuće, tako da imaju jako pogrešnu predodžbu krize u Irskoj.Za mjesto konobara u kafiću u centru Dublina javi se u prosjeku 200 ljudi dnevno. Ono što je važno jest da s tom minimalnom plaćom koja ispadne oko 1400 eura mjesečno ipak možete pokriti troškove smještaja, režija, hrane, a možete i uštedjeti a da si ne uskraćujete. Za bolje plaćene poslove morate imati preporuku bivšeg poslodavca, makar i onog iz Hrvatske. To je za mene bila velika novost. Uz to moraju ići znanje i iskustvo, škola dolazi tek nakon svega toga. Također, vjeruju da je istinito ono što napišete u životopisu, a sve će podrobno provjeriti prilikom razgovora za posao. Ako pucate visoko, prije nego što krenete, provjerite može li se vaša diploma verificirati u Irskoj, jer vam inače neće priznati struku. Ovdje 99,99% poslova ide preko agencija, životopise šaljete svima, raspitujete se i obilazite – opisuje Šimon kako se u Irskoj dolazi do posla. S mjestom za stanovanje nije puno lakše.

– Hosteli su na početku realnost, ali srećom ih ima i relativno su pristupačni. I stanovi se unajmljuju uglavnom preko agencija, no ako nemate reference od poslodavca i posao te reference od bivših irskih stanodavaca, najam stana možete zaboraviti, objašnjava nam. – I otvoriti račun u banci je jako teško, nemoguće ako nemate posao. Nijedna banka u Irskoj vam neće dati otvoriti račun ako nemate potvrdu prebivališta ili posao. Stoga, ako mislite prebacivati novac iz Hrvatske, a nemate ovdje nikoga s otvorenim računom, zaboravite. Morate ponijeti gotovinu sa sobom – govori. Gotovina je u početku itekako potrebna.

– Dublin je najskuplji grad u Irskoj, teže isplativ ako ovdje počinjete. Nagužvan je, loše održavan, poprilično prljav. Kiša uglavnom svakodnevno pada. Kolege i ja smo odlučili doći u Cork koji je manji, ljepši, a ima puno više Iraca koji su iznimno ljubazni ljudi. Zaista imaju dobro mišljenje o nama, za njih smo svestrani i radišni. Iako smo ipak stranci, nas više cijene od ljudi iz istočnog bloka ili balkanskih država – kaže Aleksandar Šimon, ali ističe da u odnosu na Irce imamo i mnogo razlika.

– Ljudi u Hrvatskoj često percipiraju krizu kroz prizmu onoga što se događa kod kuće, tako da imaju jako pogrešnu predodžbu krize u Irskoj. Dosta se priča o Ircima koji su otišli izvan zemlje jer im u domovini nije dobro. Irska je zemlja zapadnjačke kulture, ljudi su navikli na određeni standard i dođe li i do najmanjih promjena, oni dižu glas. Mnogi će ionako otići iz domovine, bila kriza ili ne. Irci nisu ni svjesni koliko su u dobroj poziciji u usporedbi s mnogim drugim zemljama. Njima je kriza kad gospodarski rast na godišnjoj razini padne ispod pet posto. Njima je kriza jer su im uveli da moraju plaćati vodu koja je do Nove godine bila besplatna.

Njima je kriza jer su digli porez na alkohol. Njima je kriza jer ne mogu kupiti tri nekretnine u deset godina, već samo dvije. Njima je kriza jer moraju odvojiti mjesečnu plaću da kupe rabljeni auto solidne kvalitete. U tome je velika razlika između nas i njih. Svakom državljaninu Irske ustavom je zajamčen krov nad glavom i struja. Ali oni taj ustav i poštuju.

Porez na primanja na godišnjoj razini za prosječnu plaću za samca bez olakšica je maksimalno 20 posto. Beneficija je bezbroj. Sve su to razlozi zašto je Irska tako privlačna zemlja za rad. U njoj je Aleksandar Šimon ostvario nešto što bi moglo biti karijera snova.

Puno mogućnosti
– U mjesec dana, koliko sam tu, uspio sam si riješiti sve. Imao sam dosta sreće da je Google tražio tehnološku podršku za poslovne korisnike, gdje su me i primili. Kako je za Irsku specifično da su ljudi pristupačni, razgovori za posao nisu stres, već normalni razgovori, a imao sam ih nekoliko. Gledaju se i osobni interesi, sposobnosti, hobiji... U Googleu me nisu ni pitali za struku. Prvo su utvrđivali mogućnost općenite komunikacije na engleskom. Polažu se testovi iz engleskog jezika i struke, u intervjuu podrobno pretresu znanje i ako sve prođe kako treba, provjeravaju se referencije bivših poslodavaca koje su i za njih iznimno bitne. Ako je i tu sve u redu, prošli ste. Trenutačno prolazim uvodni trening s ispitima u razvoju aplikacija. Ako sve bude u redu, posao je moj, i to za stalno. O uvjetima rada ne moram ni govoriti. Samo ću reći da mi je sjajno, i ne mislim otići – oduševljen je novim poslodavcem.

Ostatak članka pročitajte na linku.