Gallup je kroz istraživanje pokazao da 43 posto Amerikanaca radi na daljinu puno radno vrijeme ili barem dio radnog vreemena te da bi 34 posto od preostalih 67 posto pristalo na do pet posto nižu plaću ako bi mogli raditi na daljinu. I sad se svima njima koji su to željeli, ali i koji nisu, želja ispunjava zbog prijetnje koronavirusa.
Pod "rad na daljinu" podrazumijeva se svaka osoba koja radi od kuće barem honorarno neki posao. A kako se čini, to je sve češći izbor jer mlađe generacije žele fleksibilnost, određenu slobodu i pomicanje granica koje su stvorene u situaciji kad se podrazumijeva fizičko prisustvo. Radom na daljinu štedi se vrijeme putovanja na posao, samim time i novac koji bi se pritom trošio. Ne samo to, pomaže onima koji žive predaleko da rade ono što možda fizički nikako ne bi mogli baš zbog činjenice da žive predaleko.
Kompanije su svjesne da se već osjećaju posljedice u poslovanju zbog virusa te da epidemija, pa i pandemija, zahtijevaju zaokret u razmišljanju. Nažalost, pokazuje Gallup, svega 30 posto organizacija bilo je spremno za situaciju u kojoj bi većina, ili svi zaposleni, mogli raditi na daljinu.
Oni koji nisu spremni, a riječ je o njih 70 posto, imat će problema u tranziciji. Problema koji nisu minorni, ako se uzme u obzir da kompletno poslovanje na globalnoj razini pati zbog koronavirusa.
Nije da se nije imalo vremena, rad na daljinu nije nešto novo ili neuobičajeno no zastarjeli sklop razmišljanja i dalje je nit vodilja brojnih organizacija. Primjerice, u razdoblju od 2005. do 2017. rad na daljinu kod Amerikanaca bilježi 159 posto rasta. Dapače, u posljednjih deset godina riječ je o rastu od 91 posto. Odnosno, 4,7 milijuna Amerikanca bira raditi na ovaj način. Ako to može. Ukratko, 15 godina se zna za taj termin i očito je vremena bilo dovoljno.
U konačnici, prijetnja koronavirusa možda promijeni sklop razmišljanja u smjeru kojim se ionako sklop "milenijalaca" i generacije Z kreće, kad se radi o poslu te njegovom obavljanju...
Ovu i slične vijesti pronađite na ictbusiness.info